Выбери любимый жанр

Putin Ide K Hitleru - Рыбаченко Олег Павлович - Страница 2


Изменить размер шрифта:

2

  Ali Hitlerovo sjećanje sugeriralo je da Speer još nije dobio mjesto ministra naoružanja i streljiva Reicha. A možda - to je bio jedan od glavnih razloga poraza nacističke Njemačke. Da je tako energičan ministar energetike postavljen ranije, tijek ratova bio bi drugačiji.

  Međutim, Hitler nije samo u tome uspio dati zastoj. Na primjer, zaustavio je njemačke tenkove kod Dukera, a kao rezultat toga, četiri stotine tisuća Britanaca i sto tisuća Francuza uspjelo je pobjeći u Britaniju. A ako je te trupe zarobio Hitler, onda je možda čak i Churchill morao ići na mir. Općenito, naravno, odluka o borbi protiv Njemačke, koja je preuzela kontrolu nad gotovo cijelom kontinentalnom Europom, bila je idiotska.

  Ali upravo je Churchill spasio Rusiju ili SSSR.

  Bez druge fronte, Staljinove šanse protiv Trećeg Reicha i njegovih satelita bile bi gotovo ravne nuli.

  Dakle... Putin je psovao. Nije volio Churchilla. Možda je čak postojala i skrivena zavist prema ovom vođi. Uostalom, nakon svega, Churchill je ostao u povijesti legenda i gospodin.

  A predsjednik Rusije se zove: Vovka-Kain! On se stvarno u povijesti Rusije i svijeta sada pamti ružnom riječju. Da, oslobodio se - nije izdržao iskušenje i započeo je veliki rat. Najveća greška, prije svega moralna: ovo je kampanja protiv Kijeva. Svojedobno, dok je bio rat u Gruziji, diktator je htio napasti Tbilisi. Ali formalni predsjednik Rusije i vrhovni zapovjednik Dmitrij Medvedev izjasnio se kategorički protiv toga. I morao sam se prestati boriti. Završio je petodnevni rat, jedan od najkraćih u svjetskoj povijesti, a možda i najbrži u ruskoj povijesti. Izgubljeno je sto šest vojnika, Gruzijci su izgubili nešto više. Postojao je tada osjećaj ljutnje što nisu iskoristili priliku za okupaciju Gruzije. Ali Dmitrij Medvedev sasvim je logično objasnio da čak i ako uspiju brzo zauzeti teritorij kavkaske republike, ruska vojska će se suočiti s gerilskim ratom. Štoviše, već mi je bio pred očima primjer Iraka, koji su Amerikanci zauzeli za tri tjedna, ali su se suočili s takvom strančarenjem da su bili prisiljeni otići odande, izgubivši pet tisuća samo poginulih.

  Da, i Afganistan je isti ... Osim toga, Gruzija je planinska zemlja, i tamo stvarno možete partizanirati od i do. Osim toga, čečenski otpor još nije prestao. Doku Umarov je još bio živ, a gerilski rat trajao je ne samo u Čečeniji, već i na gotovo cijelom Sjevernom Kavkazu. A u slučaju okupacije Gruzije, Kavkazancima bi pomogao cijeli kolektivni Zapad. I islamisti bi također počeli dobivati pomoć i dizati glave.

  Dakle, Dmitrij Medvedev je u to vrijeme pokazao zdrav razum. I možda je to bila jedna od rijetkih mudrih odluka koje je donio.

  Ali i rat s Ukrajinom činio se relativno lakim. Tako su se trupe slavenskog brata vrlo loše pokazale u bitkama 2014. i zime 2015., i naravno, dojam je bio da je neprijatelj nulti ratnik.

  Pa, naprotiv, o ruskoj vojsci, posebno nakon Sirije, pretjerane ideje. Kao, mi smo tehnološki najmoćniji na svijetu. I svima baciti kapu.

  Čini se da bi mnogi tako mislili da su na Putinovom mjestu. I vjerojatno Amerikanci nisu bili lukavi kada su rekli da ruska vojska može zauzeti Kijev za tri dana. Također su očito smatrali da je Rusija prejaka, a Ukrajina slaba. Ali... Već u prvim danima odabrane ruske postrojbe pretrpjele su velike gubitke i postalo je jasno da je blitzkrieg propao.

  Rat je tekao, ne kako je on htio. Možda je trebalo sklopiti mir, pogotovo u prvom mjesecu rata, kada su bili najveći uspjesi. Ali, naravno, želio sam više. Tada su gubici porasli. A onda su krajem kolovoza i jeseni Ukrajinci postigli opipljive uspjehe na ratištima. Izbacili su ruske trupe iz regije Harkova i djelomično Luganska te ponovno zauzeli Herson i područje s onu stranu Dnjepra. Ukrajinci tada nisu htjeli drugi svijet, neki poput povratka na granice iz 1991. godine.

  Morao sam proglasiti mobilizaciju i prebaciti dodatne trupe. A zimi opet pokušati, napredovati...

  Vladimir Putin je tvrdoglava osoba. Iako povijest uči da tvrdoglavost može biti izuzetno opasna. Primjerice, Hitler je mogao barem djelomično sačuvati svoj režim, a možda i vlastitu kožu, da je ranije otišao u mir. Ovdje je Hirohito uspio spasiti svoj život, pa čak i svoju carsku titulu, čak i ako je izgubio stvarnu moć. I opsjednuti Fuhrer izgubio je sve. Možete se sjetiti Ivana Groznog! Koji je, ponudio svijetu, i dio Livonije, uključujući Narvu i Derpt. Ali Ivan Grozni želio je Livoniju u cijelosti. I nastavio rat sa Švedskom i Commonwealthom. Pa, morao sam odbiti i napade krimskog kana. Ukratko, izgubio je sve što je osvojio, a morao je i vratiti nešto od svog. A rat je trajao dvadeset i pet godina. Da, dogodila se avantura.

  Međutim, je li Putin sav u prošlosti i o prošlosti? Trebate odlučiti što ćete učiniti u sadašnjosti? Ili nastaviti rat sa SSSR-om, s obzirom na prethodne pogreške Trećeg Reicha. Ili ipak pokušati sklopiti mir sa Staljinom. Ipak, dalje ubijati svoje pretke nije baš ugodno. Ali kad bi se mogli ujediniti s komunistima, protiv mrske Britanije i Amerike, bilo bi cool!

  Zapravo, Putin, boreći se godinu i pol dana, nije mogao pobijediti Ukrajinu, štoviše, ondje je trpio poraze, a čak su i talibani otvorili drugu frontu na jugu. I evo prilike! Možete postići puno. A možda čak postanete i vladar svijeta!

  Vladimir Vladimirovič se nasmija i naceri u svoje kratke brkove. Što god pričali o Hitleru, on je u dva mjeseca osvojio gotovo cijelu Europu. Poljska, u to vrijeme usporediva po broju stanovnika i teritoriju s Ukrajinom, poražena je u dva tjedna. I za mjesec i pol poražene su trupe Francuske, Britanije, Belgije, Nizozemske. Samo je zarobljeno više od četiri milijuna ljudi. Evo postignuća.

  Da, i SSSR je pretrpio ogromne gubitke i bio gotovo poražen. Ali to je to, skoro. Onda će u prosincu doći do prekretnice. I moramo brzo sklopiti mir sa Staljinom. Ali pitanje je kako se opravdati vlastitoj okolini? Uostalom, čini se da je pobjeda u Rusiji tako blizu, a odjednom svijet?

  Kako to objasniti svojima? Osim toga, još se ne zna hoće li Staljin prihvatiti mirovni prijedlog. Pogotovo ako se od njega traže teritorijalni ustupci. Svijet bez aneksija i odšteta zvuči lijepo, ali nakon što je Njemačka toliko toga osvojila, pa čak i dala nešto zemlje svom savezniku, to će izgledati kao izdaja ustupka upravo tako.

  Ovdje, naravno, nastaju ozbiljni problemi. Bilo bi puno lakše Hitlera udariti malo ranije, prije napada na SSSR. Tada je plan Barbarossa mogao biti otkazan, a umjesto toga mogla se izvesti operacija Morski lav, zarobljavanje Britanije, a zatim Ikar, zarobljavanje Islanda. Malo ljudi zna da je Fuhrer imao planove i za ovo. S jedne strane, čini se da Treći Reich ne treba Island, ali s druge strane, glavni cilj je bio zaštititi se od napada iz Sjedinjenih Država. Hitler je u ovom slučaju, međutim, riskirao da zaglavi u ratu s Amerikom na duže vrijeme.

2
Перейти на страницу:
Мир литературы